Dolazak na Velebit

Na put smo krenuli 22. srpnja 2001. godine u sastavu: Krešimir Motočić (vođa ekspedicije), Zlatko Cesnik, Darko Henc, Tommy Kolman , Karlo Koščak, Tomica Rubinić, Josip Šujster, te Siniša Rešetar i Erli Kovačević (oboje SOPDS Velebit). Automobilima smo zapuštenim šumskim putem došli do vrha Panos, odakle je trebalo nastaviti pješice. Do mjesta za kamp bilo je oko dva sata hoda. Prvo smo do kampa prenijeli opremu i hranu, za što nam je zbog velike količine trebalo dva dana.

U potrazi za novim ulazima Na ulazu vertikale u Mojsijevoj jami Odmor na dnu jame Plinare (-76 m)

Donesite još štrika!!!

Nekoliko dana kasnije, 27. srpnja, Zlatko je u šumi naišao na otvor jame. Dotrčao je do kampa sav izvan sebe od sreće zbog onog što je vidio. Kao novopečenom speleologu, nitko nije odmah povjerovao u njegove uzbuđene riječi o tome da je sigurno našao dublju jamu. Sljedećeg dana sedmeročlana ekipa otišla je jamu istražiti. Iz kampa je uzela sto metara užeta, za koje se mislilo da će biti dovoljno. Na sreću užeta je falilo. Drugi dan uzeto je još sto metara, ali ni to nije bilo dosta. Ekipa se spustila u veliku dvoranu na dubini od 180 metara. Iz nje ušli su u još jednu, veću dvoranu s dimnjakom paralelnim s ulaznom vertikalom. Tu su došli na još jednu vertikalu. Uzeli su dodatnih sto metara užeta i spustili se još 68 metara u dubinu do dna na -254 metra. Na istraživanje jame utrošena su tri dana. Dobila je ime Tu fifti. To je najdublja jama na tom dijelu Velebita.

Na dnu jame Tu fifti -254 m

Napisao: Krešimir Motočić
Foto: Tomica Rubinić, Krešimir Motočić, Darko Henc, Karlo Košćak, Tommy Kolman, Zlatko Cesnik

Probijanje kroz zapuštene puteve prema Panosu

Okupljanje ekipe u speleološkom kampu

Jama do jame... Treći dan krenuli smo u rekognosciranje terena prema Raminom koritu i oko Šugarske dulibe. Podijelili smo se u tri ekipe koje su našle više jama. Pokazalo se da je za istraživanje planirani teren Raminog korita teško dostupan i udaljen od kampa, pa smo od njega zasad odlučili odustati. Tako smo se u potpunosti mogli posvetiti području oko Šugarske dulibe koji gleda prema moru. Prvo smo istražili jamu Ledenicu kraj kampa. Dubina jame je 40 metara. U tih pet dana istraženo je sedam jama. Imena su davana kako je tko imao inspiraciju: Mojsijeva jama (-65 m), Kiklop (-54 m), Kao Kao (-75 m), Plinara (-76 m), Milka (-40 m) itd. Sve jame su jako interesantne jer nisu samo vertikalne nego imaju i vodoravne kanale i jako meandriraju. Sve istražene jame su nacrtane, fotografirane i obilježene. U jamama se skupljao i biološki materijal. Iako smo s napravljenim bili zadovoljni, svi su se nadali nekom dubljoj jami.

Na prvom spitu u Tu fifti

U vertikali, Tu fifti

Zadnja dva dana ekspedicije smo se odmarali, pakirali i nosili stvari i opremu prema automobilima. Ukupna dubina koja je istražena je 588 metara. U Samobor smo se vratili 31. srpnja 2001. zadovoljni svime što smo napravili i doživjeli.

Zahvala sponzorima

Ostvarenju ovih rezultata svojom podrškom pridonijeli su i brojni sponzori kojima smo zahvalni: Izdavačka kuća Meridijani, Samoborska banka, Benzinska postaja Trgomozaik Oprema, Pliva Kalinovica, Bratovština Sv. Bernarda, Bistro Anastazija, Bistro Mlin, Foto studio Samoborček, Foto studio Horvat, Tehnopromet 93, Klara Zagreb, Agfa i Pekara Zemljič.