Ulaz u spilju kako smo ga zatekli, načetog vrijednim radom istraživačkog teama Minihofer-Vraneković.

Nama širega struka ni' slutilo na dobro...

Jutarnja smjena Kolman-Rubinić prije ulaska oko 11,30. Šuma je zračila nadom, a Hencova kordura smradom (zato je Tommy, osoba lijevo, lica nevesela).
Ostatak ekipe potražio je zaklon u hladu ili se upustio u razgovore s lokalnim življem.
Padale su prve oklade kada će stići Ilija. Rekao je oko 2, dakle prije 6 ga ne trebamo očekivati.

Detalj ulazne dvorane. U žumberačkom krškom podzemlju (Zumberak Karst belt) dvoranom se naziva svako mjesto gdje speleolog može promijeniti položaj tijela iz ležećeg u četveronoški i obrnuto ili se okrenuti  ležećki u suprotnom smjeru. Tomica (u pozadini) kleči u drugoj dvorani (iza ulazne) premještajući pajser, špice, bušilicu i iskopano kamenje kako bi mogao udahnuti bar s 3/5 lijevog plućnog krila.

Ovo je mjesto do kojeg su se tjedan dana prije nas kopajući i u opasnost srljajući probili naši kolege.
Nakon primjene 'zašćikaj se'* metode, Tomica spretnim pokretima iz zgloba stopala cima glonđu koja se nakon hiltovanja lijepo šiljatim krajem uglavila u nastavak pukotine.
Tada primjenjujemo ono što smo s uspjehom primjenjivali u Meglenoj jami na Risnjaku koji mjesec ranije - buši se rupa, zabija spit i užetom izvlači na sigurno. Zajedno potežemo, Tomica usmjerava, ja dižem na policu i na nozi je nosim kroz 1. i 2. dvoranu do izlaza gdje preuzima Vatroslav i čupa ju van.

*ispuše se zrak, uđe se torzom u pukotinu i udahne se zraka kol'ko stane. Treba paziti da se pri izdahu previše ne izdahne jer može biti kobno...

Sasvim slučajno, kada je kopanje bilo pri kraju, stiglo je pojačanje u vidu Ilije.
A nakon 6 sati kopanja i klesanja noćna je smjena u sastavu Kolman-Jakobović probila prolaz u donji niveau.
Trebalo je još malo širiti, a kanali idu sve dalje i dalje.

I kao što slika kazuje: razgranato, vodeno, usko, blatno. Još jedan biser žumberačkih tajni krša.

I u ovom djelu je vjetrovito, a ubrzo smo našli pukotinu iz koje vuče.

Vatroslav i Tomica pregledavaju možebitne nastavke prije izlaska.

Dio kanala s vodenim tokom prije dolaska do sifona.
Voda je u pojedinim kaskadama duboka do koljena (kako je ubrzo nakon snimanja ove fotografije dokazao dotični).

Jedan od sporednih kanala većih dimenzija nažalost vrlo brzo završava blatnim suženjem. Ni u njemu nema siga, a sudeći po nanosima silta i pijeska u nišama voda se ovdje dizala poprilično visoko.

U sada već razrađenom ulazu nije bilo većih problema niti za one koji su se doma lijepo naručali, prilegli pa onda stigli na teren.
Čak je i vjetar jenjao.

Nevozački dio ekipe uživao je u zasluženoj okrijepi dok su se vozači disciplinirano držali sokića i ledenoga čaja.

Pala je i pjesma radosnica '...Aj, aj, aj divan je Žumberak kraaaaaj...'

Da ne bi bilo da ovo istraživanje nije imalo i iznimnu znanstvenu vrijednost - prvi snimak dosad samo nagađane vrste @ Rhinolophus Zumberikius Meserschmitii u trenutku hvatanja u za to posebno pripremljenu zamku.