Fotografija u speleologiji, u osnovi, ima dvojaku ulogu.
Ona je važan dokument koji se prilaže u arhivu kao nadopuna zapisniku istraživanja i nacrtu. Dokumentarna speleološka fotografija je snimljena najčešće brzo, u pokretu, jer ekipa često nema vremena za "poziranje". No, i tijekom istraživanja, sam ili pomoću barem jednog strpljivog asistenta koji će držati rasvjetu, pravilno usmjeriti fotoćeliju ili "okinuti" bljeskalicu u pravom trenutku, fotograf može snimiti vrlo atraktivne fotografije.
S druge strane, ona može biti intimno sredstvo izražavanja kojim autor na svoj način prikazuje doživljaj speleološkog istraživanja. Nju odlikuju pažljivo odabrani motivi, razmještaj rasvjete i sve one "sitnice" koje jamče uspješnu sliku podzemnog svijeta.

Bez obzira kakvu fotografiju snima, fotograf se susreće s nekim teškoćama koje su za podzemni svijet normalno stanje: mrakom, vlagom koja se tako voli kondenzirati na opremi, kapljicama vode za vrat i u najnedostupnija mjesta fotoaparata ili bljeskalice, zamagljivanjem koje tako često prekrasne pretvara u "zadimljene" kanale, blatom koje tako "lijepo" zna škripati u navojima objektiva, neravninama među kamenjem u podovima i zidovima koje postavljanje stativa čine majstorijom... Lomljivu i skupu opremu često treba nositi ili spustiti stotinama metara i kilometrima kroz kanale s blatom, vodom, snijegom ili ledom. A onda je treba i iznijeti van, pregledati, očistiti, vlastitim novcem kupiti ono što je slomljeno ili nedostaje...

Pa,... da li se sve to isplati? Procijenite prema sljedećim fotografijama... Pred vama je trenutno mali izbor nekih naših radova za koji se nadamo da će se s vremenom proširiti.

N. Buzjak