|
Selo Rakovica ovog je ljeta bilo središte
Speleološkog kampa "Korana '08." u organizaciji
Speleološkog kluba "Ursus spelaeus", Speleološke
udruge "Spelunka" i Speleološke udruge "Estavela".
Kamp je održan od 25. srpnja do 2. kolovoza 2008.
Vođa kampa je bio H. Cvitanović, a u radu je
sudjelovalo 30 speleologa iz SK "Ursus spelaeus", SU
"Spelunka", SU "Estavela", SK "Samobor", SO "Dubovac",
SD "Karlovac" i SK "Podillja" – Ternopil (Ukrajina).
Glavnina radnog vremena bila je rezervirana za
istraživanje i topografsko snimanje Barićeve spilje
kod Ličkog Petrovog Sela. Dva ulaza spilje,
povremenog izvora, smještena su na krajnjem
sjevernom rubu planine Plješivice.
Spilja je odavno poznata u literaturi. U svojoj
knjizi o Plitvičkim jezerima 1910. godine opisao ju
je D. Franić koji navodi da su ljudi od davnina
ulazili u spilju radi vode koju su vadili iz njenih
podzemnih jezera. Sredinom 20. stoljeća istraživali
su je članovi Speleološkog društva Hrvatske (1960.
godine). Nakon njih u više navrata posjetili su je i
istraživali speleolozi SO PD "Željezničar" i SO PDS
"Velebit". Da su spilju u prošlosti redovito
posjećivali stanovnici iz okolice svjedoče
arheološki nalazi i u stijenama uklesan prastari
nogostup u kanalu blizu 1. jezera kojim su ljudi u
davna vremena lakše silazili do vode. |

Dio speleološkog kampa u Rakovici |
| |
|
|
Tijekom speleološkog istraživanja na našoj
ekspediciji u spilji se izmijenilo puno speleoloških
ekipa s ciljem istraživanja, svladavanja uskih
prolaza, ispenjavanja i topografskog snimanja. Još
prvi dan u sifonskom jezeru na "dnu" spilje zaplivao
je R. Baković i izmjerio dubinu od 13 m. Prema
postojećem nacrtu, kojeg je još potrebno nadopuniti
jer se tijekom kampa nije uspjelo napraviti sve
planirano, tlocrtna duljina spilje je 710 m. Duljina
poligonskog vlaka (stvarna prijeđena duljina) je 992
m. Dubina je, računajući i dubinu jezera, 113 m.
Spilja je zanimljiva zbog svoje morfologije,
sedimenata i činjenice da se za vrijeme povišenog
vodostaja podzemna voda u njoj podiže za oko 100
metara te se u obliku jakog toka javlja na donjem
ulazu (vidi fotografiju dolje).
Osim Barićeve spilje tijekom ekspedicije istraživane
su: spilja Smrzlinka, Spilja kod Šušnjara (Broćanac)
i Flanjkova spilja blizu Slunja s vrlo uskim
kanalima kojih je prijeđeno oko 500 m (uz nepoznatu
duljinu neprijeđenog dijela). Članovi kampa
posjetili su i prelijepu Kukuruzovićevu spilju kod
G. Vaganca.
Tekst: N. Buzjak,
H. Cvitanović
Fotografije: H. Cvitanović, D. Paar, M. Rađenović,
N. Buzjak |

Doručak i pripreme za izlazak na teren |
| |
|
 |
 |
|
Jednakost spolova u kuhinji |
Obrada
podataka nakon povratka s terena |
|
|
 |
 |
|
Ovako
izgleda donji ulaz Barićeve spilje kad je visoka... |
..., a
ovako kad je niska voda (u vrijeme naše
ekspedicije). |
| |
 |
 |
|
Gornji
ulaz Barićeve spilje; crta D. Tomašković |
Crtačka ekipa N. Vuglešić - M. Rađenović |
| |
|
 |
 |
|
Spoj
gornjeg i donjeg kanala |
Stube
uklesane u saljev prema 1. jezeru |
| |
 |
 |
|
Prijelaz preko 1. jezera |
Široka
dvorana iza 1. jezera |
| |
 |
 |
|
Spuštanje niz jednu od brojnih blatnih kosina |
Dvorana s debelim naslagama aluvijalnih sedimenata |
| |
 |
 |
|
Pogled
u dvoranu s 2. jezerom |
Povremeno 2. jezero na dubini od oko 70 m od razine
ulaza |
| |
 |
 |
|
Rijetka veća nakupina siga u spilji |
Jedan
od ljepših konulita u donjem dijelu spilje |