ISTRAŽIVANJE
U predekspedicijskim pripremama podijeljeni su poslovi, svatko je napravio što je trebao, našlo se i nešto sponzora, oprema se provjerila i kompletirala, a volje za istraživanjem nikad i nije nedostajalo. Krenuli smo 20. srpnja u namjeri da na terenu ostanemo do 31. Za područje istraživanja odredili smo teren istočno od Jukića staja preko Peratovca i granice s BiH na sjeveru i istoku te područje Bitelića, Rumina i Malina. Obzirom da smo bili smješteni u čvrstom objektu odlučili smo da u logoru preko dana neće ostajati nitko. Svi će članovi ekspedicije izlaziti na teren, a spremanje kuhanog obroka obavljat će se navečer po povratku s istraživanja. To nam je omogućilo formiranje 2-5 istraživačkih timova ovisno o broju ljudi koji se mijenjao tijekom trajanja ekspedicije.

Prvog dana istraživanja jedan mali gubitak orijentacije je rezultirao upoznavanjem s mještaninom Matom Malovanom, koji nam je znatno pomogao pri rekognosciranju terena, a svojim terenskim vozilom savladavanje teže pristupačnih lokacija kojima ovo područje obiluje. Već prvog dana odustali smo od istraživanja na Peratovcu jer smo saznali da je SO "Mosor" na tom terenu obavljao istraživanja. Iako smo upozoreni da nisu sigurni za arhivu istraženih objekata te da bi bilo dobro to sve ponoviti, odustali smo zbog jako lošeg puta prema nekoliko kilometara udaljenom Peratovcu, a pješačenje na +40 u hladu (zanimljivo, hlada na tom dijelu opće nema) nikome nije padalo na pamet. Nedavno smo dobili podatke da su članovi SOM-a istražili dvije jame ucrtane na topografskoj karti u okolici Peratovca. To su jame Čubrilo i Krv mlade rode. Na području koje pokriva dotična karta, istražili su i Konjsku jamu za koju nema točnih podataka o položaju ulaza te Golubinku (označena na topografskoj karti) čiji nacrt je, prema riječima S. Petričevića, izgubljen.

Na istraživanja bi se odlazilo ujutro, a povratci su bili ovisno o udaljenosti, broju i složenosti istraživanih objekata - od 7 navečer pa dalje u noć. Tijekom deset radnih dana kompletno su istražena 24 speleološka objekta. Istraživanjem su obuhvaćena topografska snimanja i izrada nacrta, biospeleološka, geomorfološka, mikroklimatska te dijelom botanička i arheološka istraživanja. Osim ovoga obavljena su fotografska i video snimanja. Pored istraživanja radilo se i rekognosciranje terena uz pomoć mještana Mate Malovana i Ivana Budimskog te je pri tome otkriveno desetak novih speleoloških objekata. Za tri jame i jednu spilju koje su bile ucrtane u topografsku kartu ustanovljeno je da ne spadaju u speleološke objekte. Za jednu jamu i spilju korigirani su podaci o smještaju jer su bili krivo ucrtani. Najdublja jama koja je istražena je Jama u Konjikuši Gornjoj duboka 140 m. Bila je vrlo zahtjevna što se tiče samog istraživanja zbog urušenih blokova kamenja. Pored nje istražena je Snježana pod Kurzebom dubine 69 m i Krstačka jama dubine 39 m, te spilja s jamskim ulazom Pometena Golubinka duboka 36 m i duga 152 m. Od istraživanih spilja važno je spomenuti: Bilu Lipoticu dužine 90 m koja je sva zasigana, spilju Vrilo Mali Rumin u koju se ušlo prema radnom nacrtu 123 m i pećinu Kravaricu koju smo tada topografski snimili u duljini od 158 m i u kojoj su pronađeni ulomci keramičkih posuda i pepeo. Da li su to keramičke urne iz razdoblja cetinske kulture, pokazat će analiza. Prema preliminarnoj analizi kustosa Muzeja Cetinske krajine iz Sinja isti bi mogli datirati iz predbrončanog razdoblja. Istraživana je spilja na kojoj je nađen natpis "SOM 1992." na temelju kojeg smo je nazvali Somova spilja. Dobili smo informaciju da spilja ili nije crtana ili se ne zna gdje je nacrt. Stoga je ponovljeno istraživanje i topografsko snimanje. Da je spilja poznata mještanima i pastirima svjedoče ostaci suhozida na ulazu i vatrište u ulaznom dijelu. Jedan od najvrijednijih rezulatata ekspedicije je povezivanje spilja Tamnice i Crvenkuše s jamom Suhi Rumin u jedinstveni sustav dužine 430 m i dubine 52 m. Ostale spilje i jame su manjih dimenzija. Prema radnim nacrtima na ekspediciji je ukupno nacrtano preko 1 kilometra spiljskih kanala. Tijekom ekspedicije snimljeno je nekoliko stotina fotografija i nekoliko sati video materijala složenih u dokumentarni zapis koji je dosad prezentiran javnosti u Samoboru i speleolozima na Skupu speleologa u Kastvu 2007. godine. Glavni snimatelj tijekom ekspedicije bio je K. Motočić, a najviše je materijala snimljeno u spilji Tamnici i jami Suhi Rumin te u Biloj lipotici.